Goropadni Marinko Čabo, čovjek koji je u borilačkim vještinama osvojio sve što se osvojiti da, a kad su u pitanju i amaterske i profesionalne kategorije, ponovno je otvorio vrata Mugendo centra u Jabuci kod Trilja.
Kod Čabe na poduku dolaze čvrsti momci iz Sinja, Trilja, Livna, Splita..., a klub koji se prije nekog vremena našao u financijskim problemima uzdigao se iz pepela zahvaljujući brojnim Marinkovim prijateljima i donatorima iz svijeta sporta i estrade. Piše Slobodna Dalmacija.
A jedno i drugo, dakle, sportsko i zabavno, Čabo kani spojiti velikim mečom protiv također nepobjedivog i neustrašivog Branka Cikatića, koji bi se trebao organizirati do kraja godine.
– Borit ćemo se u Splitu, u velikoj dvorani na Gripama, nas dva šezdesetogodišnjaka, stara prijatelja, borca. Mišo Kovač nam je obećao pjevati. Rekao je: "Legenda će pjevati za legende."
Ajde, reci, ko neće doć na taj meč da vidi dva stara vuka koji su borbe uvik završavali nokautima – pun je optimizma Čabo, čiji rad sada prepoznaju i njegov Grad Trilj i Županija, pa će i uz njihovu potporu nastaviti tradiciju borilačkih sportova, koja je duboko ukorijenjena u Cetinskoj krajini još od vremena kad je mali Marinko "tarabasom" odlazio u Split na karate.
A koliko je daleko dogurao, svjedoči skor od 73 dvoboja koja su završila sa 73 nokauta. Šali se da je još kao momčić vježbao ubojite udarce pomažući drugima u poslovima na njivi ("košenje ti je, pajdo moj, dušu dalo za kroše") i nalivanju teraca ("a lopata za aperkat!").
Novi talenti
Prva velika pobjeda bila je ona na Kupu europskih gradova 1977., a posljednju je profesionalnu borbu u kick boxingu odradio u svojoj 46. godini.
– S druge strane je bio Švicarac Meier Franz, mlađi od mene osamnaest godina, kojeg sam oborio nokautom u sedmoj rundi – pokazuje nam Čabo brojne trofeje i medalje koje je osvojio, i ističe da je posebno ponosan na borce koje je trenirao, a danas su, nakon sportske karijere, uspješni ljudi u profesionalnom i privatnom životu.
– Evo, recimo, sirar Puđa. To je bio vrhunski borac, svašta je i u ratu prošao, a danas je poduzetnik prva liga koji uskače svaki put kad treba pomoći u organizaciji borilačkih revija, na kojima se dokazuju novi talenti.
A novih talenata je čudo. O njihovu se razvoju brine i mladi Antonio Kulaš iz Kick boxing kluba "Kula" iz Sinja, koji prostorije za trening imaju u Brnazama, ali rado dolaze u Jabuku, na poduku kod Čabe, borca s Kamešnice koji je danas i sportski inspektor jer ga i dalje zovu na sve strane svijeta.
– Stalno sam u kontaktu s mojim kolegama s Tenerifa. Zovu me da iden vani, da prenesen iskustvo i znanje koje iman na mlađe borce, ali meni se iz moje Jabuke više nigdi ne iđe. Ovden, u ovom prostoru Splita, Zagore, Bosne i Hercegovine, oduvik su se rađali najsrčaniji sportaši koji u sebi imaju jedan poseban dišpet, hrabrost, eksplozivnost – veli dobrodušni Čabo, uvjeren da će tako biti i u srazu s Cikatićem.
Pun optimizma
– Nemojte to shvatit ka revijalni meč, jer kad Cikatić uđe u ring, to je zvir, taj nikomu ne oprašta. Jednom smo se ka mladi ljudi borili pet rundi i završilo je neriješeno, pa bi bio red da vidimo danas, u zrelim godinama, koji će šampion imat oni udarac više šta čini pobjedu, a kako i Cikatić i ja svoje mečeve završavamo najčešće nokautom, publika se sigurno neće dosađivat.
Borilački sportovi danas imaju puno svojih poklonika, a nas dvojica smo ih titulama koje imamo desetljećima popularizirali, i onda nije bezveze tvrdit da ćete na Gripama vidit i staro i mlado, našu generaciju koja je pratila Cikatićeve i moje pobjede, ali i mlađe koji u tim uspjesima traže uzor – Marinko će, pun optimizma i neke nove, mladenačke energije, koja, eto, svjedoči, da godine ne znače ništa dok je volja u fightera jaka, dok ga pokreće, a u vuka s Kamešnice – Marinka, i hrvatskog tigra – Branka, ima je i napretek.
