Posljednjih dana i hrvatska se javnost bavi prebrojavanjem džihadista razasutih po Balkanu, kao i brojem onih koji su odradili džihad u Siriji i vratili se doma, gdje sada besposleni snuju kako raznijeti lokalne nevjernike.
Spominju se brojke do tisuću ljudi i nekoliko stotina povratnika, u međuvremenu školovanih u praksi u sirijskoj i iračkoj pustinji.
Točne brojke ne zna nitko, dodatni nered u regiji donijele su i nekontrolirane migracije, ali mnogi stručnjaci upozoravaju da nije pitanje hoće li problema biti, nego kad će ih biti. Još je nejasnije ima li među tanašnim balkanskim državnim aparatima snage za suzbijanje ekstremističkih pokreta.
Balkanski spavači davno su bacili sidro
Džihad na Balkanu, u najbližem hrvatskom susjedstvu Bosni i Hercegovini, pa južnije preko Crne Gore, Kosova, Makedonije, nije nešto što je izniklo na ratu na Bliskom istoku, u Iraku 2003. ili Siriji 2011. godine. Tu je prisutan od 1993. i rata u Bosni i Hercegovini, kad su prve džihadističke grupe počele stizati da bi se borile protiv bosanskih Srba, a dio njih nastavio živjeti u svojim enklavama sve do današnjih dana.
Na Kosovu, u Albaniji i Makedoniji džihadistički utjecaj raste od zadnjih godina prošlog milenija (1998. – 1999.) i, kako svjedoče stručnjaci, ne opada. Srbija ima Sandžak, dosad mirnu, ali potencijalno eksplozivnu regiju, Crna Gora svoju muslimansku manjinu u graničnim područjima s Albanijom, koja je možda najmanje podložna manipulaciji. Kad se tome pribroje nekontrolirane migracije uzduž i poprijeko Balkana, nitko ne može biti siguran u mirnu budućnost.
Potencijalni sukob već se nazire po crti podjele sfere utjecaja dvaju najutjecajnijih regionalnih pokrovitelja, Turske i Rusije.
Turska zajedno sa Saudijskom Arabijom i zaljevskim sultanatima jača utjecaj među balkanskim većinskim islamskim područjima, a Rusija zasad, izgleda bez uspjeha, pokušava ostati dominantna u pravoslavnim cjelinama. U hrvatskom prvom susjedstvu Bosni i Hercegovini, s kojom dijelimo 1100 kilometara granice, tinja sukob između Sarajeva i Banje Luke, a lider Republike Srpske Milorad Dodik gotovo bez ikakve diplomatske zadrške optužuje Bakira Izetbegovića za potporu radikalnim islamistima.
Scenarij je već napisan
U našoj javnosti malo je poznato da već postoje gotovi scenariji širenja Islamskog kalifata na Balkan. Publicist Christopher Deliso, koji se dugo bavi regijom, prije nekoliko godina napisao je knjigu "The Coming Balkan Caliphate: The Threat of Radical Islam to Europe and the West" (Predstojeći balkanski kalifat: Prijetnja radikalnog islama Europi i Zapadu), u kojoj tvrdi da je širenje islamskog terorizma na Balkanu nešto s čime treba računati. Delisova knjiga dobila je dosta dobre recenzije, koje su potpisali i neki vodeći istraživački novinari poznati i po izvještavanju iz ratova na Balkanu.
Što se može očekivati sljedećih godina, nitko ne može točno predvidjeti, tim prije što neposredni politički pokrovitelj Balkana, Europska unija, nema jasne politike ni prema jezgri terorizma na Bliskom istoku. Kako stvari stoje posljednjih godina, europska je politika bliža moćnim zemljama koje podržavaju i financiraju Kalifat nego zemljama koje se Kalifata silom pokušavaju riješiti.
Za ilustraciju može poslužiti najnoviji diplomatski skandal nastao nakon što su sirijske državne snage opet preuzele grad Palmiru, a Damask od Vijeća sigurnosti zatražio izjavu potpore u povodu vraćanja grada pod zaštitom UNESCO-a u državne okvire. Vijeće sigurnosti UN-a oko toga se nije uspjelo složiti.
Najgori scenarij koji se može dogoditi jest da Balkan bude prepušten sferi utjecaja zemalja pokrovitelja Kalifata, a to je, čini se, posve izgledno.
