Više je okolnosti koje su se u Hrvatskoj, te u Bosni i Hercegovini i Srbiji poklopile i izazvale razorne poplave koje još uvijek traju, a sustavno netolerantan odnos čovjeka prema prirodi bez sumnje je jedna od značajnijih okolnosti, ako ne i ona ključna.
Močvare su, primjerice, zatvoreni, osjetljivi ekosustavi, staništa mnogih biljnih i životinjskih vrsta, no različiti razlozi navodili su čovjeka da močvare isušuje, najčešće kako bi to područje pretvorio u poljoprivredno zemljište. Isušivanjem je, međutim, dokinuta važna uloga mnogih močvara – da budu “odušak” kad naraste voda u rijekama, da “upiju”, odnosno zadrže višak vode (što se naziva retencija).
Očuvanje raznolikosti
– Isušivanje močvara, koje se i dalje nesmiljeno nastavlja ne samo kod nas već i na cijelom planetu, vrlo je opasan proces koji značajno utječe na bioraznolikost, lokalnu klimu, zdravlje okoliša – i ljudi i prirode – održivi razvoj i mnogošto drugog – kaže dr. Ognjen Bonacci, profesor emeritus Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, svjetski priznati hidrolog.
– Uloga močvara u sustavu obrane od poplava ovisi o položaju močvare u slivu određene rijeke i dimenzijama prostora koji stoji na raspolaganju za retencioniranje viška poplavnih voda. Prema tome, neke močvare mogu imati značajniji utjecaj na ublažavanje poplava, dok druge tu funkciju ne mogu obavljati – iznosi dr. Bonacci.
Tehnike zaštite
Bitno je naglasiti, dodaje prof. dr. Bonacci, da se izgradnjom nasipa paralelno s rijekom smanjuju inundacijski prostori (područja u koja se razlijevaju poplavne vode), koji su prije toga služili za zadržavanje vode, te time utjecali na smanjivanje i usporavanje valova velikih voda, odnosno na ublažavanje poplava. Ti prostori – kaže dr. Bonacci – nisu nužno močvare.
Uz promjenu, u posljednje vrijeme, odnosa prema močvarama – i radi njezine biodiverzitetne vrijednosti i radi prirodne zaštite od poplava – u Europi se uvode i praktične promjene vezane uz zaštitu od poplava. Intencija je Europske unije, naime, od poplava se zaštititi metodom koju je upravo priroda patentirala.
Kako je ubrzanom urbanizacijom, sve intenzivnijom poljoprivredom, te sječom šuma u mnogim dijelovimaEurope na nulu svedena mogućnost krajolika da zadrži i apsorbira poplavne vode, zbog čega je opasnost od poplava ozbiljno narasla, u EU-ovoj Okvirnoj direktivi o vodama, u dijelu o integriranom upravljanju europskim riječnim slivom, govori se upravo o zaustavljanju takvog procesa i korištenju prirodnih (i ekonomičnih) metoda za smanjenje rizika od poplava. Tehnike kojima bi se to postiglo uključuju obnavljanje gorskih šuma, obnavljanje močvara, te vraćanje prirodnih meandara (zavoja) na rijekama koje je čovjek kanalizirao u ravnoj liniji. Meandri usporavaju protok vode i nizvodno smanjuju poplave.
Nekoliko država članica EU-a primjenjuje princip smanjenja rizika od poplava vraćanjem prirodnih riječnih obala, kao što se, primjerice, radi na rijeci Devon u Škotskoj. Obnavljanjem poplavnih (ne samo močvarnih) područja u kojima se zadržava višak vode, osim smanjenja rizika od poplava, omogućuje se i obnavljanje prirodnih staništa i bioraznolikosti.
