Iako u principu ne komuniciram preko portala dužan sam demantirati gnusne laži i konstrukcije, ničim potkrijepljene, u patetičnom uratku g. Brešića, u stilu nekih literarnih junaka.
Osobno, poznajući navedenog gospodina i njegove metode rada i komuniciranja, ne bih reagirao, ali sam to dužan zbog obitelji i prijatelja koji su me na iste upozorili, a na kraju i zbog javnosti koju dotični stalno obasipa raznim pamfletima.
Odgoj i vjera nas uče da pokušamo naći opravdanje za svakoga tko nam želi nauditi (ipak smo svi samo obični, mali ljudi) da razumijemo i oprostimo. Prvo što mi pada na pamet jeste pokušaj dotičnog gospodina da se sebi i drugima opravda za svoj činjenje ili nečinjenje dok je obnašao visoke funkcije (predsjednik županijskog odbora HDZ BiH te ministar u vladi HBŽ-a). Jasno da se ove visoke funkcije moraju zaslužiti predanim radom u stranci, a svakako su izvor određene moći i odgovornosti (ne u stilu: „što je dobro zaslužan sam ja , što je loše krivi su drugi“). Drugo o čemu valja razmisliti je pokušaj da sebe načini žrtvom („svi su bili protiv njega, blokirali ga u radu....“) jer s te pozicije može pridobiti pokoji glas, a bit će mu „sve oprošteno“. Treće i vjerojatno najvažnije, slijeđenje je novih nalogodavaca (ma tko oni bili i ma kakve ciljeve imali?) jer mi nije normalno da se mogu promijeniti političke ideje i ciljevi u tako kratkom vremenu ( ili ih možda nije bilo?).
Iznenađenje uratkom je to veće jer se samo prije nekoliko dana pojavio uradak dotičnog s objavom, parafraziram, kako su uveli više demokracije u Gradsko vijeće Livna ( ??). U demokratskom društvu za optužbe morate iznijeti i podastrijeti nekakve argumente i dokaze što navedenom gospodinu ne pada na pamet ( sve ovo ne iznenađuje obzirom na njegov, dobro poznat disparitet riječi i djela). Nije na optuženome da dokazuje nevinost. Ili g. Brešić krivo shvaća demokraciju ili mi pogrešno shvaćamo njega(??).
U lamentiranju o Zakonu o šumama, navodi: „Zakon je srušio predsjednik kluba HDZ BiH Branko Krišto u dogovoru s SNSD-om....“. I sam je svjestan ove laži ali ju neosnovano iznosi (bez ikakvih argumenata). Dobro zna da se o svim predloženim točkama (pa tako i Zakonima) na Skupštitni HBŽ, uvijek prije sjednice, raspravljalo na klubu zastupnika HDZ-a a odluke su se donosile glasovanjem zastupnika. Mora znati jer je u istim sudjelovao. Dobro zna, pa bio je resorni ministar, da je prethodni Zakon za koji je on predlagao izmjene i dopune, teško usuglašen na nivou koalicijskih partnera iako je prijetila blokada rada ŠGD-a jer je isteklo važenje uredbe po kojoj je ŠGD radio. Predložene izmjene i dopune Zakona su na Vladi HBŽ donesene preglasavanjem ministara iz reda srpskog naroda i oni su odmah najavili potezanje vitalnog nacionalnog interesa, što nije smetalo g. Brešiću da ih uputi u skupštinsku proceduru. Na klubu zastupnika, na moje traženje je dobio podršku zastupnika, iako smo svi bili izvještenim o budućim potezima kluba srpskih zastupnika na koje nikako nismo mogli utjecati. Proceduralno, trebalo se s koalicijskim partnerima pokušati usuglasiti promjene i nadopune Zakona ali se ministar nije želio potruditi iz njemu poznatih razloga. Naravno, u njegovom stilu, da se opravda, daje meni nadnaravne moći i zamislite na moj zahtjev klub Srba poteže vitalni nacionalni interes da bih ja mogao „napuniti džepove“. Da nije smiješno bilo bi žalosno. Isto tako je poznato da, osim nakon otvaranja nove upravne zgrade,nikad nisam kročio u bilo koju zgradu ŠGD-a, a isto tako niti poznajem niti sam imao ikakvih kontakata s bilo kojim drvoprerađivačem koji je vezan uz ŠGD. O radu tog Društva informacije sam imao isključivo iz izvješća o radu koja su podnošena u Skupštini HBŽ. Da bi laž bila lakše prihvaćena g. Brešić me skumi s g. Ivkovićem ( zaista ne znam da sam kum g, Ivkoviću, ali ako to kaže g. Brešić valjda to mora biti istina !!)
Slično, bez imalo srama, imputira i oko Zakona o vodama HBŽ. Kaže „gospođa Borjana Krišto utapa zakon HEP-u“. Možete zamisliti te moći da „ona je prva podržala donošenje Zakona...“ a onda ga na sastanku „utapa HEP-u“. Usprkos tomu navodi, „... 6 godina od kad je donesen Zakon...“; kako je donešen ako je „utopljen HEP-u ( ??). Slijedi nova akrobacija, Zakon je na Ustavnom sudu (??) i implicira da se može narediti ustavnim sucima kako da glasaju. Iole pismen čitatelj se mora upitati o kontradiktornosti ovih izjava a pogotovo argumentaciji njegovih izjava (valjda je dovoljno da to kaže g. Brešić, podsjeća li to na neka druga vremena?).
Slijedi potom malo samohvale, mora se malo okititi pa makar malo i tuđim zaslugama. Navodi, „Kriv sam što sam kao ministar poljoprivrede u HBŽ, zajedno s vrijednim djelatnicima Zavoda, stvorio pretpostavke da se osnuje i otvori laboratorij Zavoda za hranu i veterinarstvo u Livnu“. Pretpostavke za osnivanje Zavoda svakako su se trebale ostvariti prvo u Vladi, Skupštini HBŽ, pa potom i u Sarajevu. Svakako mu treba priznati dio zasluga, uz sve blokade koje je radio zbog uvrijeđene taštine, jer ipak je bio na čelu Ministarstva i koordinirao aktivnosti (ovim putem čestitam!).
I za kraj ili na početku, „Priznajem da sam kriv što sam urušio vaš sustav izbornih prevara i manipulacija pomoću kojih ste uz omiljeni izborni zakon neopravdano vladali u Livnu“. Što reći na ovo?, možda samo iznijeti činjenicu da pri provođenju i planiranju izbora, prvi čovjek izbornog stožera je predsjednik organizacije na terenu gdje se izbori provode (valjda ste vi bili predsjednik ŽO HDZ BiH HBŽ-a,argumenti i dokazi svakako postoje) pa ako je i bilo kako kažete „izbornih prevara“ vi ste zaslužni za njih, više od drugih. Možda niste kako kažete „ bili na listi“ ali ste itekako sudjelovali u provedbi izbora i time zaslužni za sve pozitivne i negativne događaje tijekom istih.
Iz svega navedenog jasno je da se nije niti imalo što demantirati ( samo lažne izjave bez argumenata) ali je svakako trebalo reagirati jer napisana laž ukoliko se ne demantira može biti prihvaćena istinom i tako lažno informirati javnost. Moja diskusija vama ovdje prestaje ali svakako zadržavam pravo da se od blaćenja i narušavanja ugleda iznošenjem laži branim drugih demokratskim sredstvima.
Dr. Branko Krišto
