Sarajevska firma Restauro d.o.o je u četvrtak, 06.08.2015.godine završila radove na restauraciji i zaštiti nišana u omanjem haremu livanjske džamije Ćurčinice koji su već bili počeli pucati, a ozbiljno ih je bila napala i plijesan.
„Sve što struka nalaže urađeno je. Međutim, s obzirom na velike hladnoće i vlagu, pogotovo za zimskih mjeseci, mislim da bi nišane i mezarove tada valjalo zaštititi najlonom ili ceradom jer su kameni, napiju se vode a onda usljed velikih hladnoća i vjetrova pucaju“, kazao je Sejo Sipović, jedan od restauratora koji su četiri dana radili na zaštiti nišana i sarkofaga na mezarima uz Ćurčinicu. Njegov kolega po struci koji je također radio na restauraciji ovih nišana, Adnan Bečić, podsjetio je da su stručnjaci firme Restauro radili i na restauraciji livanjske potkupolne džamije Balaguše, na livanjskoj samostanskoj crkvi Gorica, na banjalučkoj Ferhadiji, maglajskoj Kuršumliji, sarajevskoj Vijećnici, hamam baru i Carevoj džamiji u Sarajevu i na nizu drugih značajnih objekata u BiH. Prenosi portal preporod.com.
Harem uz Ćurčinicu je i prije rata bio spomenička baština a posebna pažnja mu je posvećena nakon obnove Ćurčinice kad skupa s džamijskom cjelinom postaje spomenik pod zaštitom države. Nišani i sarkofazi su popravljeni i zaštićeni i jedni su od ljepših u Livnu. Do ove godine su bili oštećeni i zarasli u patinu, kakvi su bili desetinama godina prije restauracije, pa i u vrijeme predratnog dolaska poznatog stručnjaka Mehmeda Mujezinovića koji je prilikom obilaska Ćurčinice 70-tih godina XX vijeka napisao da u haremu uz džamiju ima desetak nišana novijeg vremena i veoma lijepo ukrašenih vegetabilnim ornamentima. Lokaciju u posljednjem ratu srušene džamije Ćurčinice i harem uz nju je 27.03.2007.godine, uoči donošenja odluke o njenom proglašenju spomenikom pod zaštitom države, obišao je i kaligraf Hazim Numanagić koji je tom prilikom identificirao i opisao 11 pronađenih nišana te naveo ostatke nišana pronađene prilikom kopanja temelja za obnovu džamije. Identifikovani su nišani hadži Muhamed-age, sina Ismaila Šćete, godina 1290 (1873/74), Merjeme, kćeri Mustafe Ćurčića 1278 (1861/62), Mahmuda sina Ismaila Šćete, godina 1295 (1878), Halil-age, sina Halil-age, godina 1267 (1850/51), Hasana sina Halila Čizmića, šaban 1271 (april 1855), dok su natpisi na ostalim ništa manje vrijednim nišanima nečitki ili uništeni. Numanagić je pronašao sve nišane koje je evidentirao i Mujezinović izuzev nišana Nurage Šćete, sina Muhamed-agina.
Jedan od ljepšin nišana u ovom haremu je nišam hadži Hasana Čizmića koji sa sarkofagom čini cjelinu a po formi izvedbe turbana je rijedak, možda i jedinstven. Između gužvi turbana su lijepi biljni ornamenti a natpis na uzglavnom nišanu je na turskom jeziku i glasi: “Na poziv vječnosti: `Vrati se svome stvoritelju` preselio je iz prolazne u vječnu kuću, jer, sve što je na zemlji prolazno je, a jedino je vječno lice tvoga stvoritelja, jer je on(stvoritelj) onaj koji je vječno živ i nikad neće umrijeti, umrli i upokojeni potreban milosti božje hadži Hasan Čizmić, sin hadži Saliha. Za njegovu dušu (prouči)fatihu.1.šaban 1271” (28.IV 1855). 13)
Natpisi i na nišanima hadži Muhamed-age Šćete, sina Ismailova, 1278 (1873/74) i Mahmuda, sina Ismaila Šćete, 1295 (1878) su isti kao na naišanu Hasana Čizmića, samo što su Muhamed-agini i Mahmudovi nišani skromnije ukrašeni. Na nišanu Nurage Šćete godina smrti je nečitka u vrijeme Mujezinovića, dok nišan, kako smo naveli 2007.godine nije identifikovao Numanagić. U ovome haremu je i jedan sarkofag bez nišana ukrašen isklesanim vazama sa cvijećem.
