U pojedinim mesnicama u BiH kilogram telećeg buta dosegao je nevjerojatnu cijenu od 31 KM.
Kako kažu mesari, zbog nedostatka domaće stoke, za očekivati je daljnji rast cijena mesa iako već mjesecima pada broj kupaca zbog slabe platežne moći.
- Negdje u ožujku teleći but kod nas je stajao 28 KM. Dva puta smo podigli cijenu te vrste mesa po jednu marku, a od jutros je kilogram 31 KM. Teleća plećka trenutačno je 28 KM, teletina s kostima 22, koliko košta i juneći but, dok je svinjski but 11, svinjski vrat 12, piletina 14 KM. Svjesni smo i mi da je meso preskupo, pa smo se trudili cijene ne dizati u značajnijim iznosima. Međutim, RS ima sve manje svinja, junadi i teladi, zbog čega proizvođači podižu cijene, pa onda moramo i mi. Evo, nabavna cijena svinja prije nekoliko dana porasla je za 1 KM - kazali su jučer za Srpskainfo iz jedne banjolučke mesnice. Po svemu sudeći, ovo nije kraj poskupljenjima mesa. Po svemu sudeći, svinjsko meso ubuduće ćemo plaćati po višim cijenama nego što su danas, a nije isključeno ni da će se to dogoditi i s piletinom. Na to utječe više čimbenika, uključujući i stočnu hranu, gdje prognoze nisu optimistične jer je, recimo, kukuruz podbacio i kod nas i u regiji, odakle masovno uvozimo. Proizvođači svinja kažu kako će cijene svinjetine rasti jer, kako ističu, nema ponude, a poskupljuje stočna hrana.
- Evo, ponovno je poskupio kukuruz u maloprodaji. Bio sam u poljoprivrednoj ljekarni gdje je s 81 poskupio na 83 feninga. On, kao osnovna sirovina, lagano počinje poskupljivati, što nas dovodi u još težu situaciju - žali se Mišo Maljčić, predsjednik Udruge uzgajivača svinja Republike Srpske. On je u ovoj branši dugi niz godina, s tim što sada itekako razmišlja o tome što dalje.
- Svinjetina je sve manje u interesu uzgajivača jer nema rentabilnosti. Imam još isti broj u stadu, ali se mučim i razmišljam što učiniti. Na terenu je uočljivo kako nema ponude - ističe Maljčić za Nezavisne. Nažalost, tradicija, običaji i specifična nacionalna kuhinja više nisu prioritet pri rangiranju i razvrstavanju konzumacije mesa jer je kupovna moć potrošača ta koja nadvladava i postaje prioritet. Mnogo se češće na trpezi mogu pronaći prerađevine od mesa, poput salama i kobasica koje su u usporedbi sa sirovim mesom mnogo jeftinije, ali i štetnije kada je u pitanju ljudsko zdravlje. Većina građana nema izbora nego kupovati najjeftinije meso, i to u količinama dovoljnim tek da im ručak "zamiriše".
- Ma, koja crna teletina?! Kad odem u mesnicu, mogu samo gledati i ništa više. Uglavnom kupujem svinjetinu, malo malomasnog, malo s kostima. Čak smo smanjili i potrošnju piletine, čija je cijena u ovoj krizi baš skočila, pa je to meso sad skuplje od svinjskoga, što nikad prije nije bio slučaj. Kupimo i malo pilećih krilaca kako bi varivo zamirisalo, a nekad ih ispečemo s krumpirom - kaže jedna Banjolučanka. Da se građani hrane sve nekvalitetnije, potvrđuju i iz udruga potrošača. Poručuju da se mnogi građani odriču čak i osnovnoga. Kako ističu, ljudi sve više kupuju najjeftinije meso, jeftine i nekvalitetne suhomesnate proizvode, tek pokoju voćku jer za više nemaju novca. Meso je za mnoge luksuz. Najveći broj građana kupuje ga u razdoblju poslije isplate plaće ili mirovine. Apsurdno je pričati što nekome s 424 KM mirovine ili s minimalnom plaćom ostane kad plati sve ono što mora. Tek mrvice nedovoljne za neki pristojan mesni obrok. Radnik na minimalcu od 543 KM dnevno zaradi maksimalno 27,15 KM. Dakle, za cjelodnevni trud i rad ne može si priuštiti ni kilogram telećeg buta. To najbolje ilustrira razlog zašto se sve više građana pakira i odlazi iz BiH.
