Rijetki i neočekivani oporavci nekih, teško oboljelih, pacijenata ostavljaju i liječnike u čudu. Medicina se pita mogu li ti slučajevi ponuditi važne tragove za liječenje raka? Neke ozbiljne analize na zapadu pokazale su da skoro 5 posto izlječenja od malignih bolesti nisu definirana. Nejasno je kako se i zašto dogodilo da rak iščezne pa se ti slučajevi obično uvrštavaju u kategoriju misterioznih.
U teoriji naš bi imunološki sustav trebao loviti i uništiti mutirane stanice prije nego se razviju u rak. Povremeno se međutim ove stanice uspiju ušuljati ispod radara te se reproduciraju dok ne prerastu u tumor. Do trenutka u kojem rak dobije punu pozornost liječnika, oporavak bez bilo kakvog tretmana je vrlo malo vjerojatan. Statistike kažu da samo jedan na 100 tisuća pacijenata uspije preboljeti bolest bez bilo kakvog liječenja.
Spektakularni oporavci zabilježeni su kod mnogih različitih vrsta raka, uključujući i iznimno agresivne oblike. Kod nekih vrsta raka oni su rijetkost, ali kod nekih, primjerice nauroblastoma (rak koji nastaje u iznad bubrežnoj žlijezdi ili, rjeđe, stražnjoj abdominalnoj stijenci, prsnom košu i vratu i najčešći je kod djece), iznenađujuće su česti i nude neke od najboljih tragova o tome što izaziva spontanu remisiju.
Neuroblastom ponekad može nestati jednako brzo kao što se pojavio, čak i bez medicinske intervencije. Kod dojenčadi mlađe od godinu dana regresija je toliko uobičajena da liječnici imaju tendenciju izbjegavanja kemoterapije odmah nakon dijagnoze, u nadi da će se tumor smanjiti sam od sebe.
Odluka da se tumor samo promatra u biti je jako teška, ali prilika da se izbjegnu stresni tretmani ipak dolazi kao olakšanje za zabrinute roditelje. Agonija koja je u svakom slučaju prisutna jedan je od razloga zbog kojih liječnici žele detaljno razumjeti mehanizme koji stoje iza nestanka raka.
Postoje neki važni tragovi koji mogu dati bitne odgovore kad je u pitanju neuroblastom. Na primjer, za razliku od drugih živčanih stanica, stanice u neuroblastomu razvile su, čini se, sposobnost opstanka bez faktora rasta živaca. To im onemogućuje napredovanje u dijelove tijela gdje je taj faktor odsutan.
Okidač za spontanu remisiju mogu biti prirodne promjene u tumorskim stanicama. Bez obzira na promjene, to bi moglo značiti da stanice ne mogu preživljavati bez bitne hranjive tvari. Ako je doista tako, lijek koji cilja te receptore mogao bi pokrenuti oporavak kod drugih pacijenata.
Nažalost, o neočekivanim izlječenjima od drugih vrsta raka zna se vrlo malo.
Jedan od nejasnih slučajeva, o kojemu je veliku reportažu radio i BBC, je onaj u kojem je glavnu ulogu imala 74-godišnja žena uznemirena zbog osipa koji nije odlazio. Kasnije su joj u bolnici dijagnosticirali rak kože. Tumor se širio brzo i zračenja ne bi bila učinkovita, a ni liječnici nisu mogli tek tako operirati tumor. Liječnici su se dugo mučili što učiniti.
A onda se počelo događati 'čudo'. Iako nije primala nikakvu terapiju, tumor se počeo smanjivati i u nekoliko mjeseci je nestao. Nakon 20. tjedna pacijentica je bila bez raka.
Na neki način sama sebe je izliječila od bolesti koje se mnogi najviše boje. Svi su bili oduševljeni, ali i pomalo zbunjeni. Njezin liječnik Alan Irvine rekao je da je pokazala kako postoji mogućnost da se tijelo očisti od raka, čak i ako je to nevjerojatno rijetko.
Ali pitanje je - kako? Pacijentica je bila u uvjerenju da je zaslužna Božja ruka jer je neposredno prije izlječenja poljubila religioznu relikviju. No, znanstvenici su krenuli u potragu za tragovima koji bi mogli učiniti slučajeve samo izlječenja češćima.
Ključno je pitanje možemo li natjerati tijelo da se samo liječi? Neki izliječeni tvrde da možemo.
Saša Vondra, iz maloga mjesta Sirača, nedaleko od Daruvara, na ovim istim stranicama objašnjavao je kako je 'rak pobijedio jer ga je zavolio'. Dijagnoza s kojom se borio bio je maligni tumor kostiju (Ewing sarkom), koji mu je zahvatio rebra i kralježnicu. Prolazio je mukotrpne kemoterapije, zračenja, operacije. Padao je u depresije, teške krize. Primio je ukupno 24 ciklusa kemoterapije, šest puta su ga operirali, prošao je brojna zračenja, odstranjena su mu dva i pol rebra, četvrtina plućnog krila i dio kosti s potkoljenice. Nikada, međutim, nije primio plazmu, krv, kao ni lijekove koji stimuliraju koštanu srž na proizvodnju dodatnih krvnih stanica.
Nakon godine liječenja proglasili su ga zdravim, međutim, nedugo zatim došlo je do recidiva, pojavile su se metastaze na plućima i nozi. Odlučio je prekinuti liječenje. Tragova osnovne bolesti uskoro više nije bilo.
- Pobijediti rak je kao složiti mozaik od stotine kamenčića gdje svaki mora doći na svoje mjesto. Rak nije kraj, to je samo početak nečega novoga, izazov moraš prihvatiti i zavoljeti, tako ga je lakše pobijediti. Sebe sam smatrao ratnikom čija je misija pobijediti. I kao što se mnogi ljudi ne vrate iz rata, tako ne uspiju ni protiv raka, jednostavno je riječ o spletu okolnosti... - zaključio je Saša.
Kao 28-godišnja djevojka dizajnerica i kiparica Ivana Popović suočila sam se s rakom grlića maternice, a 15 godina poslije i s rakom dojke. Bila je to repriza crnog obiteljskog scenarija koji se već dogodio baki i majci, no odlučila je biti jača i od sudbine. Odstranili su joj 28 limfi i dojku a odluka da neće na kemoterapiju šokirala je liječnike. S rakom dojke obračunala se postom i makrobiotikom.
Pogled smrti u oči, promijenio je, objašnjavala je, njezinu percepciju života. Počela je živjeti korak po korak, birati ljude s kojima se druži, informirati se čitajući knjige o prirodnim načinima liječenja malignih bolesti. Važnu ulogu u strategiji borbe protiv raka imali su sport i vježbe opuštanja. Iz prehrane je potpuno izbacila tjesteninu, mlijeko i sve mliječne proizvode, meso i jaja. Jelovnik je obogatila juhama od povrća.
Glumica Mirjana Majurec isticala je kako joj je pomogla i bioenergija koja je davala dozu nove snage i optimizma te joga i plivanje. Noviteti u prehrani bili su hladno prešana ulja, ulja crnog kima, kurkume i kajenskog papra, mesa se, osim svinjetine, nije odrekla. Na popis namirnica stigla je i graviola koja, prema nekim spoznajama, uništava stanice raka te je puno jača od kemoterapije.
I Željko Petrović, kojemu su 1990. godine davali još najviše tri mjeseca života, svoj problem je riješio hranom. Suočen s 'teškom' bolešću i vrlo izvjesnim završetkom života, odlučio je preuzeti brigu o svom zdravlju. Promjenom prehrane izborio je bitku s opakim rakom limfe. Put ga je neizbježno odveo prema povrću, voću, ribi, maslinovu ulju, osnovama dalmatinske prehrane. Imao je dva recidiva, ali izborio se za zdravlje. Makrobiotikom. Navike, male navike i ono što i kako jedemo su kreatori zdravlja, treba samo otvoriti oči, kaže Željko.
Hugh Jackman jedan od rijetkih poznatih osoba koje o borbi s karcinomom otvoreno govore, tvrdi da optimalna prehrana može promijeniti izglede pacijenata liječenih od raka. Pravilno hranjeni bolesnik može se bolje nositi i pobijediti rak.
Iako prehrana nije jedini tretman za rak, prehrambena terapija je esencijalna komponenta cjelovitog liječenja raka. Tako 40- godišnji "rat protiv raka" je koštao više od 52 milijarde USD u vladinim istraživanjima pri National Cancer Institute. Nažalost, rezultat je povećanje pojavnosti i donedavno veće smrtnosti od raka.
Postoje i neki tragovi koji dolaze iz pionirskog rada malo poznatog američkog liječnika prije više od 100 godina. Krajem 19. stoljeća William Bradley Coley borio se da spasi pacijenta s velikim tumorom u vratu. Pet operacija nisu uspjele iskorijeniti rak. Tada je pacijent uhvatio gadnu infekciju kože i groznicu. Dok se oporavio i tumor je nestao.
Coley je pak proveo istraživanje na malom broju drugih pacijenata i ustanovio da ako ih namjerno zarazi bakterijom ili ako ih liječi toksinima dobivenim iz mikroba, uništava tumore koji inače nisu operabilni.
A može li infekcija općenito biti ključ za stimuliranje spontane remisije? Jedna studija pokazala je da su 90 posto pacijenata, koji su se oporavljali od leukemije, pretrpjeli još jednu bolest, poput upale pluća, malo prije nego je rak nestao.
Drugi radovi navode slučajeve tumora koji su nestali nakon difterije, gonoreje, hepatitisa, gripe, malarije, ospica, boginja i sifilisa. Nije da mikrobi sami po sebi dovedu do ozdravljenja. Smatra se naime da infekcija potiče imunološki odgovor koji je nepovoljna sredina za tumor.
Kemoterapija, zračenje i operacija mogu privremeno smanjiti tumor, ali ove terapije ne mijenjaju razlog zašto je rak nastao i raste. Ukupno liječenje raka mora uključiti agresivnu nutricionističku komponentu koja može povećati očekivano vrijeme preživljavanja 12 do 21 puta zajedno s većom vjerojatnošću potpune remisije.
Liječnici kažu da su takva izlječenja moguća, ali su kemoterapije sigurnije. Ne postoji siguran dokaz da se prehranom može izliječiti rak. Ima ljudi koji tvrde da su to uspjeli jer su jeli samo sirovu hranu, ali mnogi ipak u tome nisu uspjeli.
Pokusima su dokazali da češnjak sprječava razvoj stanica raka, ali ono u čemu su uspjeli u laboratoriju ne mora uspjeti i naše tijelo, kažu nutricionisti.
Ljudska je lakovjernost i naivnost vrlo velika naročito kada se radi o teškim životnim situacijama, primjerice, kada je ustanovljena dijagnoza terminalnog stadija maligne bolesti i kada je liječnik mora kazati pogubnu istinu. Većina ljudi u takvim situacijama reagira iracionalno, pokušavajući novcem za nedokazane tretmane i metode kupiti produženje života a u tom vakuumu najbolje profitiraju oni koji ne dokazanim metodama i lijekovima nude spas i izlaz iz beznadne situacije - kaže gastroenterolog dr. Izet Hozo, poznat po gorljivoj obrani pozicije moderne medicine koja jedina nudi skrb o ljudskom zdravlju temeljena na principima EBM – evidence based medicine, dakle medicine temeljene na dokazima, za razliku od 'alternativne medicina koja je skup metoda i postupaka kojima se kontroliranim pokusima ne može dokazati učinkovitost“. I tu se priča završava... kaže dr. Hozo.
Neobjašnjivih ozdravljenja će uvijek biti, ali to ne znači da iza njih stoje 'čuda'. Zdrav način života i prehranu nitko ne spori kao iznimno važan faktor smanjenja rizika od stvaranja karcinoma. Ističe ih i specijalist onkologije Ilona Sušac, ali naglašava i jednu važnu činjenicu - puno je veće izlječenje onih koji su išli na kemoterapiju nego onih koji nisu.
