Rak, karcinom (u narodnom govoru „kankra“) zloguki je pratilac ljudskog roda, vjerojatno od njegova postanka. Interesantno, najstariji opisan slučaj pojave raka (kosti) u ljudskoj povijesti ustanovljen je upravo kod nas, u Krapini, gdje se nalaze ostaci poznatog krapinskog pračovjeka.
Naime, na fosiliziranom rebru iz nalazišta nađene su promjene u smislu koštanog tumora, o čemu svjedoči rad objavljen 2013. godine u znanstvenom časopisu “Plos one” u Kanzasu, u kojemu su sudjelovali i naši znanstvenici pod vodstvom uglednog američkog znanstvenika prof. Davida Freyera.
Piše: Izet Hozo - Slobodna Dalmacija
Do sada, u dostupnoj svjetskoj literaturi, baratalo se podacima o najstarijem dokazanom raku na kostima u egipatskim mumijama od oko 3000 godina. Rak, neželjeni pratilac ljudskog roda, oduvijek je bio predmet izučavanja medicine od najstarijeg doba, jer se tada (a i danas!) nije znalo zbog čega stanice u nekom životnom razdoblju „podivljaju“ i napadaju vlastiti organizam.
Međutim, neslućen razvoj medicinske znanosti dešifrirao je brojne uzroke nastanka raka, a ogromna sredstva koja se izdvajaju za istraživanje uzroka, nastanka i liječenje raka u budućnosti garancija su da će se i rak liječiti kao i sve ostale bolesti. Na početku, evo nekoliko faktografskih podataka o raku.
Faktografija
Podrijetlo riječi rak pripisuje se grčkom liječniku Hipokratu (460. - 370. prije Krista) koji je upotrijebio termin carcinos i carcinosis za tumore (gr. rak), kojim se najbolje opisuje njegovo prstoliko širenje u tijelu. Rimski liječnik Celsus (28. - 50. pr. Kr.) poslije prevodi grčku riječ carcinos u latinsku cancer. Galen, poznati grčki liječnik, koristi riječ oncos (oteklina). Termini koje su dali Hipokrat i Celsus još se uvijek koriste za opisivanje malignih tumora, a Galenov termin ostaje kao oznaka specijalista za rak - onkologe.
Nepoznavanje mehanizma nastanka raka, nemogućnost izlječenja, brzi smrtni ishod oboljelih od raka, bili su predmet istraživanja liječnika kroz povijest, tako da postoje brojne teorije o nastanku raka: Hipokrat je bio pobornik humoralne teorije - smatrao je da su u tijelu 4 vrste tjelesne tekućine: krv, sluz, žuta žuč, crna žuč. Po njegovu mišljenju neravnoteža tih tekućina s viškom crne žuči u različitim mjestima na tijelu može izazvati rak. Sljedeća je limfna teorija: Stahl i Hoffman pretpostavljali su da rak nastaje fermentacijom limfe, različite gustoće, kiselosti i lužnatosti. Zacutus Lusitani (1575. - 1642.) i Nicholas Tulp (1593. - 1674.), liječnici u Nizozemskoj, pretpostavljaju da je rak zarazne geneze.
Međutim, 1838. godine, njemački patolog Johannes Müller dokazao je da se rak sastoji od stanica, a ne od limfe. Müller je pretpostavio da se stanice raka razvijaju iz pupoljaka (blastema) između normalnog tkiva. Rudolph Virchow (1821. - 1902.) razvio je teoriju da su stanice raka izvedene iz drugih stanica, zbog kronične iritacije, i da se širi poput tekućine. Međutim, 1860. godine, njemački kirurg Karl Thiersch dokazao je da rak metastazira širenjem malignih stanica, a ne kroz tekućinu. Konačno, sve do 1920. smatralo se da je trauma uzrok raka.
Autopsije
Iz niza epidemioloških istraživanja poznato je npr. da je rak pluća tisuću puta češći kod pušača, kod radnika u industriji plastičnih masa utvrđena je posebna vrsta raka jetre, tzv. angiosarkom jetre, koji se razvija u emisiji vinilkloridmonomera (VCM). Kod radnika koji rade u poljoprivredi s pesticidima, kao i radnika u kemijskim čistionicama gdje se koristi CCl4 (ugljik tetraklorid), također se razvija rak jetre.
Ako se prati kronološki razvoj, početkom 15. stoljeća i poslije znanstvenici su s većim razumijevanjem pratili funkcioniranje ljudskog tijela i njegovih bolesnih procesa. Autopsije koje je činio Harvey (1628.) dovele su do razumijevanja cirkulacije krvi, Giovanni Morgagni iz Padove 1761., radeći brojne obdukcije, postavio je temelje za proučavanje raka. Škotski kirurg John Hunter (1728. - 1793.) predložio je operativni pristup liječenju raka. Stoljeće poslije, razvoj anestezije dopušta redovite operacije lokaliziranih tumora. U 19. stoljeću, Rudolf Virchow, utemeljitelj stanične patologije, osnovao je poveznicu između terapeuta (kirurga) i patologa, nužnu korelaciju mikroskopske patologije raka, dajući odgovor kirurgu je li operacijom potpuno uklonjen rak.
Probir (screening) za karcinom pomaže u njegovu ranom otkrivanju. Tako je 1923. George Papanicolau postavio prvi test probira koji se naširoko koristi za probir raka vrata maternice tzv. PAPA test. Tada je Američko društvo za rak (ACS) osuvremenilo PAPA test tijekom 1960-ih, koji je danas, u svijetu, općeprihvaćen kao nezamjenjiv test za probir. Također, mamografija je etablirana koncem 1960., a ACS prvi put službeno preporučuje za probir raka dojke 1976. godine.
Kirurgija raka
Malo je podataka iz rane povijesti koji operaciju smatraju načinom liječenja raka. Celsus je smatrao da se, unatoč operaciji, rak vraća ponovno. Galen je pisao o tehnikama operacije raka. Valja napomenuti da je kirurgija tada bila vrlo primitivna, s brojnim komplikacijama, infekcijama (nije bilo sterilizacije), uključivo i gubitkom krvi, tako da je veći broj bolesnika stradavao od same operacije. Svoje zvjezdane trenutke kirurgija doživljava u 19. i početkom 20. stoljeća, nakon uvođenja anestezije.
Nabrojimo neke od pionira opće kirurgije i kirurgije raka tog doba: Bilroth u Njemačkoj, Handley u Londonu, Halsted u Baltimoreu. William Stewart Halsted, profesor kirurgije na Sveučilištu “Johns Hopkins”, razvio je radikalnu mastektomiju tijekom posljednjeg desetljeća 19. stoljeća za rak dojke, Stephen Paget, engleski kirurg, definirao je metastaze...
Terapija raka zračenjem počela je zahvaljujući Wilhelmu Conradu Roentgenu, koji je otkrio i predstavio svojstva X-zrakama 1896. godine, da bi se za nekoliko mjeseci X-zrake počele koristiti za dijagnostiku, a nakon nekoliko godina i u terapiji raka zračenjem.
Razvoj kemoterapije
U II. svjetskom ratu uočeno je da vojnici izloženi iperitu razvijaju toksičnu supresiju koštane srži. Ta činjenica iskorištena je u liječenju nekih tumora, a sličan kemijski mekloretamin upotrijebljen je za liječenja raka limfnih čvorova (limfoma).
Temelj hormonalne terapije je pokus iz 19. stoljeća, kada je Thomas Beatson otkrio da grudi kunića prestaju proizvoditi mlijeko nakon uklanjanja jajnika. Uklanjanjem jajnika (ooforektomija) pokušavalo se liječiti uznapredovali stadij raka dojke. Njegov rad je dao temelj za modernu uporabu hormonske terapije, kao što su tamoksifen i inhibitori aromataze, kojim se liječi i sprječava rak dojke.
Razvoj imunoterapije
Današnja znanost iz područja biologije stanica raka dovela je do toga da su sintetizirani biološki lijekovi (modifikatori biološkog odgovora - BRM) upotrijebljeni u liječenju karcinoma. Među njima su najznačajnija monoklonska protutijela: među prvima rituksimab, koji je i odobren tijekom kasnih 1990-ih za liječenje limfoma i raka dojke. Znanstvenici također rade na pronalaženju cjepiva kojima bi potaknuli imunološki odgovor na stanice raka.
Nakon biološke terapije, razvijena je ciljana terapija kao što su inhibitori faktora rasta – trastuzumab, gefitinib, imatinib i cetuximab. Drugi ciljani pristup je inhibitor angiogeneze i usporavanja rasta novih krvnih žila, bevacizumab.
To bi bili najkraći faktografski podaci o raku kroz povijest, gledano s različitih aspekata, od nastanka, razvoja, liječenja, ishoda i sl., ravnajući se službenom medicinskom literaturom.
Međutim, to široko polje zvano maligna bolest, u kojemu je rak na prvom mjestu, nosi sa sobom i brojne zablude, pogotovo oko liječenja raka, koje bi argumentima trebalo razjasniti čitateljima. Jedna od zabluda je ta da se u javnosti rak percepira kao bolest suvremenog doba, bolest koju je „stvorio“ čovjek sa svojim načinom života, bolest koja u prahistoriji nije postojala. Rak nije stvorio čovjek, a star je koliko i podrijetlo ljudske evolucije. Naime, u uvodu smo spomenuli rak kostiju kod krapinskog pračovjeka, prije 120 tisuća godina.
Ne treba zanemariti da je rak eksponencijalno češći sa starošću organizma i uz činjenicu da je prosječan vijek u kamenom dobu bio jedva 20 - 30 godina, rak se nije imao vremena ni razviti. Valja pretpostaviti da su ljudi umirali od banalnih infekcija, stoga su rijetki nalazi kostura s rakom. Zaključno, starosna dob je najveći rizik za razvoj raka, u daleko većoj mjeri nego bilo što drugo, uključujući sve što je ljudski rod prouzročio.
Nema dvojbe da stil života (npr. pušenje, alkohol, droge), prehrana, zagađenje zraka, kemikalije u golemoj mjeri pridonose višim stopama raka, ali ne treba zaboraviti i da su šestina uzročnika raka virusi i bakterije.
Paranoja i zavjere
Postoje razni pripravci kao što su hrskavica od morskog psa, potom isicador, C vitamin, makrobiotika, soda bikarbona, hiperoksigenacija, hipertermija, frischcelle....i niz drugih, koji nemaju dokaza za benefit, a dokazano štete pacijentu (zbog ukidanja kemoterapije, gubitka tjelesna težine i bržeg propadanja).
Analogija s teorijom zavjere da velike automobilske tvrtke, zbog straha od pada profita, koče proboj na tržište automobila na električni pogon, jest ta da farmaceutske tvrtke iz straha da ne izgube dobit prodajom sadašnjih skupih lijekova navodno ne dozvoljavaju produkciju već gotovih, učinkovitih lijekova za rak. To je zaista paranoja jer logika nalaže da i oni koji rade u farmaceutskim tvrtkama također obolijevaju od raka, zašto bi sami sebi uskratili takve lijekove. U konačnici, to nikako ne može potkopati profesionalnu autonomiju i strogu kontrolu medicinskih istraživanja.
Nadavno sam pročitao u tisku vrlo smionu tvrdnju da je kemoterapija 97posto neučinkovita, dakle samo “3 posto učinkovita”. Malo sam pogledao autore (dr. Gidden i dr. Coldwell) tako smjele tvrdnje, i “kud će melem nego na ranu” - radi se dvojici liječnika koja se pretenciozno nazivaju „ doktori naturopatije“, ma što god to značilo, koji s ovakvim lažnim i nedokazanim tvrdnjama „navlače vodu na svoj mlin“... Kao dokaz, samo jedna studija iz Velike Britanije, ukazuje da se stopa preživljavanja raka udvostručila u posljednja četiri desetljeća, dok su stope smrtnosti pala za deset posto!
Kao student medicine pročitao sam i senzacionalnu vijest koju je objavio dnevni tisak: pronađen je lijek za rak. Dobro se sjećam, umirovljeni zubar (ili stomatolog) nazvao je svoj preparat AT 10, garantirajući da će izliječiti svaki rak! I naravno, jadni ljudi su pohrlili, opsjedali kuću tvorca čudotvornog lijeka, vlasti su brzo djelovale, izvršene su provjere i naravno sve je demantirano. Ali je glas pušten i dalje su ljudi, na crno nabavljali taj lijek, drugi su se bunili jer su dali novac ni za što, a legendarni karikaturist iz tog doba Adi je nacrtao sljedeću karikaturu koja najbolje ocrtava naš mentalitet: prosvjednici koji u jednoj ruci nose transparent sa tekstom “Dolje AT 10!”, a u drugoj ruci transparent s tekstom “Ima li jedno pakiranje za našeg Peru”.
Tumor je u ranoj fazi - izlječiv!
Kirurgija, kemoterapija, zračenja, lijekovi su izuzetno učinkoviti tretmani, sve ovisi u kojoj je fazi tumor otkriven. Nažalost, kod naših ljudi je uvriježeno da obvezno osiguraju svoj limeni ljubimac, plate sve troškove, a pritom zaborave da i svoj organizam trebaju barem jednom godišnje odvesti na pregled! Činjenica je da će rak koji je otkriven u kasnoj ili terminalnoj fazi imati loš ishod, koji je dijelom i krivnja nas samih koji se nismo redovito odazivali na sistematske preglede, ne ponašajući se po onoj narodnoj: “Bolje spriječiti nego liječiti!”
Češnjak neće ubiti maligne stanice
Postoji niz teorija o tome da hrana, i to posebna, kao i brojne dijete, kojih na webu ima bezbroj, može zaštititi od raka. Ne postoji znanstveno utemeljeni dokazi da posebna prehrana koja uključuje npr. češnjak, bobičasto voće, orašasti plodovi, smanjuje ili sprječava rak. Svejedno, postoje tisuće web-stranica koje nas na to upućuju. Znanstvena je istina da organska hrana, u ekološkom uzgoju bez tretiranja pesticidima ima prednost u odnosu na industrijski uzgojenu, ali najveća prednost je primjeren stil života, odricanje od štetnih navika, primjerena tjelesna težina, kretanje i sl.
Zabluda da se rak hrani šećerom, proizišla je iz činjenica da se tumorske stanice puno brže množe i rastu, tzv. mitoza stanica, a za to je potreban šećer, glukoza. Naivno je mišljenje da se ukidanjem ugljikohidrata u ishrani prestaje hraniti tumor te da će on time zaustaviti rast. Tumor će i pored ukidanja ugljikohidrata nastaviti svoj rast i dovesti do smrtnog ishoda, prije ili kasnije ako se ne liječi po principima medicine temeljene na dokazima (EBM).
Nedavno, jedan naš ugledni i svjetski priznati znanstvenik je izbacio na tržište čudotvorni koktel od koštica voća, grožđa, zelenog čaja...kao eliksir za dugovječnost, i prevenciju raka. Njegova korisna svojstva se temelji na djelovanju antioksidansa jer sadrži „najveću poznatu koncentraciju antioksidansa resveratrola...slično kao što je donedavno čuveni dr.Oz zaluđivao mase sa sličnim pripravcima, čija je “ljekovita svojstva” morao braniti pred strogim Senatskim odborom suočen s brojnim tužbama za odštetu.
