Zakon o šumama Hercegbosanske županije (HBŽ) usvojen je u srpnju 2024. godine (Narodne novine HBŽ, broj 6/2024) nakon što je prethodni zakon iz 2014. godine Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim u predmetu U-48/22 .
Vlada HBŽ je na svojoj 52. sjednici održanoj 12. ožujka 2026. godine utvrdila Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama HBŽ, koji je upućen u skupštinsku proceduru za 23. sjednicu Skupštine HBŽ zakazanu za 27. travnja 2026. godine .
Ključne izmjene u odnosu na postojeći zakon
Predloženi Nacrt donosi nekoliko značajnih izmjena koje se odnose na raspolaganje šumskim zemljištem, pravo građenja i infrastrukturne zahvate.
Proširenje prava građenja na šumskom zemljištu
Najznačajnija izmjena odnosi se na članak 59. postojećeg Zakona. Prema postojećem Zakonu, pravo građenja na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu države moglo se osnovati isključivo u svrhu izgradnje i održavanja infrastrukture (vodovodi, dalekovodi, ceste).
Nacrtom se dodaje novi stavak (2) koji drastično proširuje mogućnost osnivanja prava građenja:
"Pravo građenja može se osnovati i radi izgradnje gospodarskih objekata namijenjenih obavljanju poljoprivredne, stočarske, šumarske, ribarske, akvakulture i drugih gospodarskih djelatnosti, uključujući izgradnju proizvodnih pogona, postrojenja, tvornica i sličnih industrijskih objekata, kao i objekata za skladištenje, preradu, doradu, pakiranje, distribuciju i prodaju proizvoda, te pripadajuće pomoćne i prateće sadržaje, kao i radi izgradnje stambenih i rekreacijskih objekata, uključujući vikendice..."
Ova izmjena omogućava trajnu transformaciju šumskog zemljišta u građevinsko, industrijsko i stambeno zemljište, što predstavlja izravno raspolaganje državnom imovinom.
Proširenje infrastrukture za obnovljive izvore energije
Izmjenom članka 60. stavka (1) točke d) postojećeg Zakona, eksplicitno se proširuje definicija infrastrukture za proizvodna postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije (vjetroelektrane i solarne elektrane).
Dok je postojeći zakon općenito spominjao "izgradnju i korištenje proizvodnih postrojenja", nova odredba detaljno nabraja:
"...izgradnja pripadajuće infrastrukture neposredno povezane s njihovim radom, uključujući trafostanice, elektroenergetske vodove, pristupne ceste te nove interne putove koji se tek trebaju izgraditi radi povezivanja proizvodnih jedinica, osobito vjetroturbina, kao i druge pomoćne građevine i instalacije nužne za njihovo funkcioniranje."
U obrazloženju Nacrta navodi se da se ovom izmjenom "izbjegavaju pravne praznine" jer dosadašnja odredba nije izrijekom predviđala izgradnju pristupnih cesta i novih internih putova za spajanje vjetroturbina .
Smanjenje uloge Županijskog javnog pravobraniteljstva
Nacrtom se u članku 11. (koji mijenja članak 58. stavak 7. postojećeg Zakona) briše obveza pribavljanja mišljenja Županijskog javnog pravobraniteljstva pri sklapanju ugovora o zakupu šumskog zemljišta. Iako se novim člankom 62a. uvodi obveza dostave nacrta ugovora Pravobraniteljstvu na prethodno mišljenje, rok za očitovanje ograničen je na samo 15 dana, što u praksi može otežati temeljitu pravnu kontrolu složenih koncesijskih ugovora.
Usklađenost s Odlukom Visokog predstavnika i Ustavnim sudom BiH
Predložene izmjene, ali i sam postojeći Zakon o šumama HBŽ, nalaze se u izravnoj koliziji s pravnim okvirom Bosne i Hercegovine koji regulira državnu imovinu.
Kršenje Odluke Visokog predstavnika (OHR)
Visoki predstavnik Christian Schmidt donio je 12. travnja 2022. godine Odluku kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine (Broj 01/22) .
Ovim Zakonom izričito je propisano:
**Definicija državne imovine** | Članak 1. stavak (2) točka 4. definira da pod državnu imovinu spadaju "rijeke, šume i šumsko zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavljaju državnu imovinu u svojim odlukama u predmetima br. U-9/19 i br. U-4/21."
**Isključivo pravo raspolaganja** | Članak 2. propisuje da "bez obzira na odredbe bilo kojeg drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati isključivo Bosna i Hercegovina, kao njen titular."
**Zabrana raspolaganja** | Zabrana ostaje na snazi do donošenja zakona na državnoj razini u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Omogućavanje prava građenja za tvornice, stambene objekte i vikendice na šumskom zemljištu (Nacrt čl. 59. st. 2) predstavlja klasičan oblik raspolaganja državnom imovinom. Prema Zakonu o privremenoj zabrani, pod raspolaganjem se smatra "izravni ili neizravni prijenos vlasništva", a dugoročno pravo građenja i trajna promjena namjene zemljišta u građevinsko de facto predstavlja takav prijenos.
Praksa Ustavnog suda BiH
Ustavni sud BiH je u nizu odluka potvrdio da entiteti i županije/kantoni nemaju nadležnost raspolagati šumama i šumskim zemljištem:
1. Predmet U-4/21: Ustavni sud je utvrdio da su šume i šumsko zemljište državno vlasništvo, te je proglasio neustavnim Zakon o šumama Republike Srpske u dijelu koji je šume proglašavao vlasništvom entiteta .
2. Predmet U-3/24 (srpanj 2024.): Ustavni sud je poništio Odluku Vlade Federacije BiH o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju u druge namjene. Sud je jasno utvrdio da "šumama i šumskim zemljištem se ne može raspolagati na bilo koji način dok se pitanje državne imovine ne riješi zakonom koji će se donijeti na državnoj razini, što podrazumijeva da entiteti ne mogu prisvajati nadležnosti da odlučuju o vlasničkopravnim ovlastima na državnoj imovini."
Iz ovoga proizlazi da Skupština HBŽ nema ustavnu nadležnost donositi zakone kojima se omogućava pravo građenja, krčenje i trajna promjena namjene šumskog zemljišta u vlasništvu države.
Pogodovanje koncesionarima u HBŽ
Analiza izmjena ukazuje na sustavno prilagođavanje zakonskog okvira potrebama privatnih investitora, prvenstveno u sektoru energetike.
Kontekst nezakonitih koncesija u HBŽ
Prema dostupnim podacima, Vlada HBŽ je u razdoblju od 2008. do 2025. godine potpisala najmanje 55 koncesijskih ugovora (vrijednih preko 1,6 milijardi eura) na temelju Zakona o koncesijama koji je Ustavni sud FBiH proglasio neustavnim još 2007. godine. Među tim projektima je 18 planiranih vjetroparkova i 5 solarnih elektrana.
Izgrađene su tri velike vjetroelektrane (Ivovik, Mesihovina, Jelovača), pri čemu su zabilježeni brojni imovinsko-pravni sporovi s lokalnim stanovništvom oko oduzimanja zemljišta.
Legalizacija infrastrukturnih zahvata vjetroelektrana
Izmjena članka 60. kojom se eksplicitno dopušta izgradnja "novih internih putova koji se tek trebaju izgraditi radi povezivanja proizvodnih jedinica, osobito vjetroturbina" izravno rješava operativne probleme s kojima se susreću koncesionari vjetroparkova na području Livanjskog polja i okolnih planina.
Vjetroelektrane zahtijevaju probijanje širokih pristupnih cesta kroz šumska područja radi transporta masivnih turbina. Dosadašnji zakon nije nudio jasnu pravnu osnovu za takvu devastaciju šumskog fonda, što je Nacrtom sada "pokriveno".
Otvaranje šuma za privatnu gradnju
Uvođenje mogućnosti gradnje tvornica, stambenih objekata i vikendica na državnom šumskom zemljištu (novi čl. 59. st. 2) otvara prostor za netransparentnu dodjelu atraktivnih šumskih lokacija privatnim investitorima. S obzirom na to da se radi o državnoj imovini pod zabranom raspolaganja, ovakva odredba stvara pravnu nesigurnost i rizik od trajnog gubitka javnog dobra u korist privatnih interesa.
Pokušaj legalizacije raspolaganja državnom imovinom
Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama HBŽ iz 2026. godine predstavlja pokušaj legalizacije raspolaganja državnom imovinom na županijskoj razini.
Odredbe koje omogućavaju pravo građenja za gospodarske i stambene objekte na državnom šumskom zemljištu su nezakonite jer krše Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH.
Izmjene su u izravnoj suprotnosti s Odlukom Visokog predstavnika (01/22) koja izričito definira šume kao državnu imovinu kojom može raspolagati isključivo država BiH.
Izmjene jasno pogoduju koncesionarima vjetroelektrana i solarnih elektrana olakšavajući im probijanje novih putova kroz šume, te otvaraju vrata privatizaciji šumskog zemljišta kroz izgradnju vikendica i industrijskih pogona.
Usvajanje ovakvog zakona vjerojatno bi rezultiralo novom ocjenom neustavnosti pred Ustavnim sudom BiH, slično kao što je to bio slučaj s Odlukom Vlade FBiH u predmetu U-3/24.
